Više od prosjeka

Dvadeseto Zadarsko kazališno ljeto – koje je počelo 30. lipnja premijernom izvedbom Bepa i Marijete Miljenka Smoje u režiji Nine Kleflin, zadarskog HNK-a – obogatile su i dvije predstave Kazališta lutaka Zadar: 9. srpnja izvedba predstave Michelangelo Buonarroti Miroslava Krleže, obnova predstave iz 2010. u režiji Dražena Ferenčine, te 11. srpnja premijera plesno-dramskog projekta Kako je Potjeh tražio istinu Ivane Brlić Mažuranić, u produkciji ZKL-a, Zadarskog plesnog ansambla i zadarskog HNK-a, u adaptaciji i režiji Marije Šarić Ban.

Obje predstave, koliko god bile različite i po vremenu kada su napisane i po vremenu svoga nastanka, bave se itekako našom suvremenošću; Krleža u Michelangelu propituje odnos Boga i čovjeka, pita se tko je koga stvorio; Bog čovjeka ili čovjek Boga, dok se Potjeh bavi ne samo traženjem istine nego i odnosom zla i dobra, njihovom stalnom borbom za primat.

Prizor iz predstave Michelangelo Buonarroti / Snimio Mate Petričević

Prilagođavajući svojoj redateljskoj ideji Michelangela iz ciklusa Legendi, koji je najoriginalniji i najpotentniji segment Krležina dramskog opusa, Ferenčina je u predstavi, uz Krležinu dvojbu Bog ili Čovjek, potencirao i Buonarrotijeve unutarnje sukobe, proces i tragiku umjetničkog stvaranja, a ponajviše borbu s kaosom umjetničkih ideja te svakodnevne probleme i muke oko preživljavanja.

„Krležina drama o tajni, veličini i tragici umjetničkog stvaranja, s jedne strane, problematizira uvijek aktualan odnos umjetnika i vlasti, a s druge Michelangelova borba itekako podsjeća na naše svakodnevne muke oko najnužnije materijalne egzistencije“, u kazališnoj afiši piše redatelj. Riječ je o veoma angažiranoj i aktualnoj predstavi, ne samo po problemima preživljavanja koji su nam i sada veoma bliski nego i po temi koja otkriva uvijek pomno čuvanu moć vlasti, koja svakodnevno proizvodi svoje bogove, koji nemaju nimalo manju moć od moći koju su imali u Michelangelovo doba.

Ideju i odnose koje je uspostavio Krleža redatelj vješto nadograđuje veoma uspjelim scenskim rješenjima, uvjerljivosti kojih je itekako pridonio prostor, crkva Sv. Dominika, čiji je strop glumio strop Sikstinske kapele. U taj ambijent izvrsno su se uklopila scenografska rješenja Darka Petkovića, maske i lutke Mojmira Mihatova, kostimi Marije Šarić Ban, a napose igra glumaca, koji su s točnim osjećajem za bitno nudili doista umjetnička rješenja. U odličnom ansamblu i po ulogama i po rezultatu osobito se ističu Zlatko Košta (Michelangelo), Pero Kvrgić (Papa) i Juraj Aras (Nepoznat Netko), koji su davali ritam, ton i dinamiku te predstavi priskrbili visoke umjetničke domete.

Prizor iz predstave Kako je Potjeh tražio istinu

Predstava Kako je Potjeh tražio istinu, u režiji Marije Šarić Ban, premijerno izvedena 11. srpnja na sceni KLZ-a, publici je na dojmljiv način prikazala dramsko-plesni projekt nadahnut bajkom Ivane Brlić Mažuranić, narodnim običajima, hrvatskim folklorom, slavenskom mitologijom i hrvatskom tradicijom. A nudi i moralnu poruku.

Prikazujući sudbinu starca Vjesta i njegova tri unuka; Potjeha, Maruna i Ljutiše, predstava u dvanaest slika govori o traženju istine i vječnoj borbi između dobra i zla, o nebrizi mladih za stare i samoći starosti, ali pokazuje i ljubav koja na kraju iskupljuje i pobjeđuje zlo. Tijekom cijele predstave izmjenjuju se i prepleću glumačka igra i ples, koji od početka do kraja zadržavaju arhaičnost originalne priče. Njezinu čarobnost osobito upotpunjuju i raskošni kostimi, koji u do u detalje osmišljenim i izvedenim pokretima plesača, mimici na tijelima izvođača ne samo da plešu nego žive, stvarajući nevjerojatno magične odnose. Sve to prati autentična etnoglazba Mojmira Novakovića, koja cijelu izvedbu stapa u jedinstven umjetnički doživljaj.  Osim Marije Šarić Ban i Mojmira Novakovića bio bi grijeh ne spomenuti i Sanju Petrovski, kao i njezin ansambl plesača koji su demonstrirali vrsnu ekspresivnost i zavidnu tehniku plesa.

Te dvije predstave povezuje umjetnički rezultat koji su ponudile i koji su prepoznale kako publika tako i kazališna struka. Naime za ulogu Michelangela na 21. Marulovim danim nagrađen je glumac Zlatko Košta, a predstava je u cjelini dobila i nagrade hrvatskog glumišta, i to za najbolju režiju i scenografiju.